|
Kako zaustaviti osiromašenje puka u Hrvatskoj
Jedini je izlaz iz katastrofe u koju Hrvatska sve
brže srlja okupljanje poštenih izvanstranačkih
kompetentnih ljudi i onih iz stranaka koje se nisu
kompromitirale u obnašanju vlasti. No to je teško
provedivo jer su im moćni mediji najčešće zatvoreni.
Kompromitirane stranke ne dopuštaju slobodne izbore
lošim izbornim zakonom i razbacivanjem proračunskog
novca za svoje predizborno uljepšavanje
BRANIMIR MOLAK
Vjesnik:
http://www.vjesnik.hr/html/2004/11/06/Clanak.asp?r=sta&c=1
Pdf format:
http://www.vjesnik.hr/pdf/2004/11/06/12A12.PDF
Kada jedna državna institucija u suradnji s jednom
inozemnom zakladom organizira okrugli stol
»Siromaštvo i mogućnosti njegova ublaživanja u
Hrvatskoj«, moglo bi se pomisliti da joj je cilj
pronaći kako zaustaviti daljnje osiromašenje, i da
će joj stoga biti i zanimljivo istražiti uzroke
osiromašenja izazvane različitim uzrocima, pa tako i
onima koji su posljedica katastrofalno loših poteza
u energetici. Štete takvih poteza, samo u
energetici, iznose nekoliko milijardi američkih
dolara.
Moglo bi se pomisliti da bi organizatorima moglo
biti zanimljivo i viđenje o tome kako zaustaviti
osiromašenje puka u Hrvatskoj, makar prijedlozi
načina zaustavljanja, ovisno o tome s koje se
interesne strane promatraju, nisu svima jednako
privlačni, a možda su i s obzirom na trenutačni
odnos između snaga obogaćenih i osiromašenih pomalo
utopistički. Javna riječ o tome preduvjet je da ne
mora uvijek ostati tako. Bez valjane dijagnoze
stanja nema promjene stanja.
Čini se, prema svemu sudeći, da su političari u
Hrvatskoj samo zamijenili svoj prijašnji cilj, bolje
reći krilaticu »komunizam je društvo blagostanja« za
novu: »Hrvatsku u EU«. Blagostanje su postigli
osiromašivanjem stanovnika koji nisu ni »svjesni
kako dobro žive«.
Političari se trude da sva ona dobra što ih je dala
priroda i sagradile generacije, osim da što prije
podijele međusobno ili svojim podobnicima, »odvedu«
u Europu i prodaju u bescjenje. Što brže i jeftinije
prodaju, dobivaju više potpore svojoj »sjajnoj«
politici od političara i profitnih institucija
zapadnog svijeta.
Hrvatska je oduvijek bila u Europi a i na Balkanu –
zemljopisno. Problem je u tome što je način
razmišljanja i djelovanja političara – balkanski.
Zašto nisu stanovnicima objasnili barem što ih dobro
a što loše čeka u EU, a eurobirokratima su ponizno
odgovorili na više od četiri tisuće pitanja o
Hrvatskoj? A mnogi su odgovori bili neistiniti tj. u
potpunosti iskrivljuju stvarno stanje u zemlji.
Jedini je izlaz iz katastrofe u koju Hrvatska sve
brže srlja okupljanje poštenih izvanstranačkih
kompetentnih ljudi i onih iz stranaka koje se nisu
kompromitirale u obnašanju vlasti. No to je teško
provedivo jer su im moćni mediji najčešće zatvoreni.
Kompromitirane stranke ne dopuštaju slobodne izbore
lošim izbornim zakonom i razbacivanjem proračunskog
novca za svoje predizborno uljepšavanje.
U četiri godine svog mandata političari ustrajno
galame kako su oni prije njih opljačkali narod.
Nikoga zbog toga nisu zatvorili, što pokazuje da
među njima postoji dogovor, a njihove izjave su samo
predstava za javnost. Jednako »privatiziraju« kao i
oni prije njih.
Stoga je za izlazak iz krize i poticaj za stvaranje
novih dobara – proizvodnju, prijeko potrebna
nacionalizacija svega onoga što je do 1991. bilo
društveno ili državno vlasništvo, a tzv. pretvorbom
i privatizacijom prešlo u ruke podobnih domaćih i
stranih »poduzetnika«, te podjela onima koji su tu
imovinu stvorili.
Kada se vratio iz rata najproduktivniji dio
stanovništva, već je bio opljačkan. Nestale su
tvornice, radna mjesta i sve ostalo... Stanovništvo
nitko nije ništa pitao, a otuđena imovina darovana
je ili prodana u bescjenje. Kada bi netko »posudio«
bicikl i prodao ga, završio bi u zatvoru, a za
otuđenje (u kojem su se pojedinci obogatili) svega
onoga što je u tzv. pretvorbi i privatizaciji
ukradeno onima koji su to stvorili, nikom se ništa
nije dogodilo.
Također je prijeko potrebno poništiti sve
međunarodne ugovore štetne za hrvatske stanovnike za
čije sklapanje nije bilo referenduma stanovništva.
Ulazak u međunarodne integracije treba biti
isključivo nakon referenduma stanovnika, prije
kojega im se treba objasniti što ih ondje dobro ali
i loše očekuje.
Nužna je i ponovna uspostava kriterija vrednovanja
rada i znanja, jer su svi kriteriji srušeni. Na
primjer, diplome o školovanju mogu se vrlo lako
kupiti, ako se ima novca, od privatnih poduzetnika u
školstvu, a znanje nije važno. Treba ukinuti preko
svake mjere visoke plaće političara i povlaštene
mirovine onima koji su ukidali Hrvatsku u ratu i
poslije, kao i sve druge povlastice.
Krajnje je vrijeme je da se upravljanje poduzećima i
državnom upravom povjeri stručnjacima koji to znaju
i – zaposlenima. Velike su štete od toga što u
upravnim i nadzornim odborima još neuništenih
poduzeća sjede oni koje ništa ne znaju o njihovu
radu. Da poduzećima upravljaju znalci a ne
političari, podivljali novi kapitalisti –
vlasnici(!?) tj. uglavnom bivši članovi Saveza
komunista, riješio bi se i problem nezaposlenosti.
Umjesto proganjanja branitelja, argumentirano se
treba suprotstaviti izjednačavanju krivnje za rat i
zahtijevati od agresora isplatu ratne odštete te
stvoriti preduvjete za povratak prognanika.
Manjinama treba osigurati prava i obveze iste kao
što Hrvati imaju u zemljama njihova podrijetla.
Umjesto slobodnih izbora osoba, u Hrvatskoj se mogu
birati samo liste što su ih sastavili vođe
interesnih skupina – stranaka. Na prošlim je
izborima bilo više od pet tisuća imena koja se nisu
mogla birati jer su ih već izabrali stranački vođe.
Očigledno je da se unatoč uspjelom televizijskom
izvlačenju termina za prikazivanje programa
stranačkih i neovisnih listi, od kojih su neki mogli
biti vrijedni, nije moglo doprijeti novim idejama i
s novim ljudima do birača.
Dok se u Hrvatskoj ne dopuste slobodni izbori osoba,
dobili bismo mnogo kvalitetniji Sabor da se imena
osoba koje žele u vlast stave u bubanj i nasumce
izvuku imena novih zastupnika. Tako bi se izbjeglo
međusobno dogovaranje korumpiranih interesnih grupa
– stranaka. Glasovanje u Saboru bilo bi promišljeno
i za opće dobro, za razliku od dosadašnjeg koje se
samo temelji na poslušnosti stranačkim šefovima koji
su ih postavili na liste.
To je samo djelić onoga što bi trebalo napraviti da
bi se smanjilo siromaštvo puka u Hrvatskoj. Iz mog
cjelokupnog teksta o utjecaju energetike i o načinu
zaustavljanja osiromašenja izabrano je samo ono što
se, pretpostavljam, najmanje sviđa organizatorima
»koji bi htjeli ublažiti siromaštvo« u Hrvatskoj,
tako da na svom skupu o tome ne dopuštaju niti
govoriti.
Autor je doktor tehničkih znanosti iz Zagreba.
|
