Početna

POLITIKA

EKOLOGIJA

 GOSPODARSTVO

Poveznice

Kontakt

 

Siromaštvo u RH  

 

 

Kako zaustaviti osiromašenje puka u Hrvatskoj


Jedini je izlaz iz katastrofe u koju Hrvatska sve brže srlja okupljanje poštenih izvanstranačkih kompetentnih ljudi i onih iz stranaka koje se nisu kompromitirale u obnašanju vlasti. No to je teško provedivo jer su im moćni mediji najčešće zatvoreni. Kompromitirane stranke ne dopuštaju slobodne izbore lošim izbornim zakonom i razbacivanjem proračunskog novca za svoje predizborno uljepšavanje


BRANIMIR MOLAK

Vjesnik: http://www.vjesnik.hr/html/2004/11/06/Clanak.asp?r=sta&c=1
Pdf format: http://www.vjesnik.hr/pdf/2004/11/06/12A12.PDF


Kada jedna državna institucija u suradnji s jednom inozemnom zakladom organizira okrugli stol »Siromaštvo i mogućnosti njegova ublaživanja u Hrvatskoj«, moglo bi se pomisliti da joj je cilj pronaći kako zaustaviti daljnje osiromašenje, i da će joj stoga biti i zanimljivo istražiti uzroke osiromašenja izazvane različitim uzrocima, pa tako i onima koji su posljedica katastrofalno loših poteza u energetici. Štete takvih poteza, samo u energetici, iznose nekoliko milijardi američkih dolara.
Moglo bi se pomisliti da bi organizatorima moglo biti zanimljivo i viđenje o tome kako zaustaviti osiromašenje puka u Hrvatskoj, makar prijedlozi načina zaustavljanja, ovisno o tome s koje se interesne strane promatraju, nisu svima jednako privlačni, a možda su i s obzirom na trenutačni odnos između snaga obogaćenih i osiromašenih pomalo utopistički. Javna riječ o tome preduvjet je da ne mora uvijek ostati tako. Bez valjane dijagnoze stanja nema promjene stanja.
Čini se, prema svemu sudeći, da su političari u Hrvatskoj samo zamijenili svoj prijašnji cilj, bolje reći krilaticu »komunizam je društvo blagostanja« za novu: »Hrvatsku u EU«. Blagostanje su postigli osiromašivanjem stanovnika koji nisu ni »svjesni kako dobro žive«.
Političari se trude da sva ona dobra što ih je dala priroda i sagradile generacije, osim da što prije podijele međusobno ili svojim podobnicima, »odvedu« u Europu i prodaju u bescjenje. Što brže i jeftinije prodaju, dobivaju više potpore svojoj »sjajnoj« politici od političara i profitnih institucija zapadnog svijeta.
Hrvatska je oduvijek bila u Europi a i na Balkanu – zemljopisno. Problem je u tome što je način razmišljanja i djelovanja političara – balkanski. Zašto nisu stanovnicima objasnili barem što ih dobro a što loše čeka u EU, a eurobirokratima su ponizno odgovorili na više od četiri tisuće pitanja o Hrvatskoj? A mnogi su odgovori bili neistiniti tj. u potpunosti iskrivljuju stvarno stanje u zemlji.
Jedini je izlaz iz katastrofe u koju Hrvatska sve brže srlja okupljanje poštenih izvanstranačkih kompetentnih ljudi i onih iz stranaka koje se nisu kompromitirale u obnašanju vlasti. No to je teško provedivo jer su im moćni mediji najčešće zatvoreni. Kompromitirane stranke ne dopuštaju slobodne izbore lošim izbornim zakonom i razbacivanjem proračunskog novca za svoje predizborno uljepšavanje.
U četiri godine svog mandata političari ustrajno galame kako su oni prije njih opljačkali narod. Nikoga zbog toga nisu zatvorili, što pokazuje da među njima postoji dogovor, a njihove izjave su samo predstava za javnost. Jednako »privatiziraju« kao i oni prije njih.
Stoga je za izlazak iz krize i poticaj za stvaranje novih dobara – proizvodnju, prijeko potrebna nacionalizacija svega onoga što je do 1991. bilo društveno ili državno vlasništvo, a tzv. pretvorbom i privatizacijom prešlo u ruke podobnih domaćih i stranih »poduzetnika«, te podjela onima koji su tu imovinu stvorili.
Kada se vratio iz rata najproduktivniji dio stanovništva, već je bio opljačkan. Nestale su tvornice, radna mjesta i sve ostalo... Stanovništvo nitko nije ništa pitao, a otuđena imovina darovana je ili prodana u bescjenje. Kada bi netko »posudio« bicikl i prodao ga, završio bi u zatvoru, a za otuđenje (u kojem su se pojedinci obogatili) svega onoga što je u tzv. pretvorbi i privatizaciji ukradeno onima koji su to stvorili, nikom se ništa nije dogodilo.
Također je prijeko potrebno poništiti sve međunarodne ugovore štetne za hrvatske stanovnike za čije sklapanje nije bilo referenduma stanovništva. Ulazak u međunarodne integracije treba biti isključivo nakon referenduma stanovnika, prije kojega im se treba objasniti što ih ondje dobro ali i loše očekuje.
Nužna je i ponovna uspostava kriterija vrednovanja rada i znanja, jer su svi kriteriji srušeni. Na primjer, diplome o školovanju mogu se vrlo lako kupiti, ako se ima novca, od privatnih poduzetnika u školstvu, a znanje nije važno. Treba ukinuti preko svake mjere visoke plaće političara i povlaštene mirovine onima koji su ukidali Hrvatsku u ratu i poslije, kao i sve druge povlastice.
Krajnje je vrijeme je da se upravljanje poduzećima i državnom upravom povjeri stručnjacima koji to znaju i – zaposlenima. Velike su štete od toga što u upravnim i nadzornim odborima još neuništenih poduzeća sjede oni koje ništa ne znaju o njihovu radu. Da poduzećima upravljaju znalci a ne političari, podivljali novi kapitalisti – vlasnici(!?) tj. uglavnom bivši članovi Saveza komunista, riješio bi se i problem nezaposlenosti.
Umjesto proganjanja branitelja, argumentirano se treba suprotstaviti izjednačavanju krivnje za rat i zahtijevati od agresora isplatu ratne odštete te stvoriti preduvjete za povratak prognanika. Manjinama treba osigurati prava i obveze iste kao što Hrvati imaju u zemljama njihova podrijetla.
Umjesto slobodnih izbora osoba, u Hrvatskoj se mogu birati samo liste što su ih sastavili vođe interesnih skupina – stranaka. Na prošlim je izborima bilo više od pet tisuća imena koja se nisu mogla birati jer su ih već izabrali stranački vođe. Očigledno je da se unatoč uspjelom televizijskom izvlačenju termina za prikazivanje programa stranačkih i neovisnih listi, od kojih su neki mogli biti vrijedni, nije moglo doprijeti novim idejama i s novim ljudima do birača.
Dok se u Hrvatskoj ne dopuste slobodni izbori osoba, dobili bismo mnogo kvalitetniji Sabor da se imena osoba koje žele u vlast stave u bubanj i nasumce izvuku imena novih zastupnika. Tako bi se izbjeglo međusobno dogovaranje korumpiranih interesnih grupa – stranaka. Glasovanje u Saboru bilo bi promišljeno i za opće dobro, za razliku od dosadašnjeg koje se samo temelji na poslušnosti stranačkim šefovima koji su ih postavili na liste.
To je samo djelić onoga što bi trebalo napraviti da bi se smanjilo siromaštvo puka u Hrvatskoj. Iz mog cjelokupnog teksta o utjecaju energetike i o načinu zaustavljanja osiromašenja izabrano je samo ono što se, pretpostavljam, najmanje sviđa organizatorima »koji bi htjeli ublažiti siromaštvo« u Hrvatskoj, tako da na svom skupu o tome ne dopuštaju niti govoriti.


Autor je doktor tehničkih znanosti iz Zagreba.


 

Na vrh

 

2004-11-06

 

Drugi tekstovi Dr. Branimira Molaka