Naprotiv. Osupnut sam ljepotom Primoštena i modre pučine pred kojom taj grad stoji pa sam odmah zaboravio da stojim na hrpi građevinskog otpada jer je vidikovac zimus postao odlagalište.

Pa što? Japanci su tokijski aerodrom Narita izgradili na smetlištu. Pravi patriot poput mene i hrvatsko smeće zamislit će kao cvijeće. Naravno da se u ljubavi prema Hrvatskoj ne želim natjecati s premijerom države, ali i ja imam uspjehe u toj disciplini.

 

Sva sreća da su na Primoštenskom vidikovcu odložili šutu. Kako bi inače niski Japanci vidjeli grad

Evo na primjer, čak i miris govana u pulskoj Areni iskoristio sam u pozitivne svrhe. Zamislio sam lavove i gladijatora koji se usrao u gaće od straha. Čovječe, to je realnost! Ljudi su kenjali i onda i sada.

Samo, posranca je skupa s njegovom kakom u 1. stoljeću iz Arene pokupio dželat, a prosječnom njemačkom ili japanskom turistu nije jasno zašto gradska čistoća ne makne makar govanca jer turisti bi, eto, zamišljali Rimljanke namirisane mošusom.

Ma, tko bi udovoljio svim turističkim maštarijama?! Potrudili su se Dubrovčani i Rovinježi i shvatili. Sudeći, barem, prema čistoći ulica, uređenju fasada i isticanju kulturne baštine.

Besprijekorno su čiste i Plitvice. Prirodnih ljepota i potencijala naše zemlje, vjerujem, svi su svjesni. Zato u ovoj reportaži prenosim reakcije stranih turista na kutke Hrvatske koji su još uvijek 'Mediteranian as it was before' – u doba kada je iz YU Čistoće Remzo popalio sve metle.

SPLIT I LIKA, 20 GODINA IZA BLEDA I LJUBLJANE
Proteklog tjedna priključili smo se grupi japanskih turista na aerodromu u Brniku. U 12-dnevnom programu je razgledavanje Bleda, Ljubljane, Postojne, Poreča, Rovinja, Pule, Rijeke, Plitvica, Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika i Zagreba.

 

Hotel jezero Plitivice, nakon slabog doručka turisti nemaju snage razgledavati jezera

Za put su u japanskoj agenciji TBC u Tokiju platili 5.500 eura. Možda izgleda puno, no to je uobičajena cijena koju japanski turisti plaćaju za putovanje Francuskom ili Italijom.

Ajmo vidjeti što su za to dobili u Sloveniji i u Hrvatskoj!

Spavali smo samo u najboljim hotelima. Kategorija - 5 zvjezdica ili više. Najljepši hoteli bili su hotel Park u Bledu i Argentina u Dubrovniku.

Posluga fenomenalna, hrana ukusna i lijepo aranžirana, sobe opremljene jacuzzijem i umjetninama. I još nešto - možete li vjerovati da butelja Dingača u luksuznoj Argentini košta samo 120 kuna. Šefe restorana - majstore!

Svi su pili vino i slušali glasovir u baru. Kad će ostali hotelijeri shvatiti da im ljudi ništa ne piju jer im vino košta 299 kuna?!

Hoćete li čuti kako je bilo u Splitu?

Grad s najvećim spomenikom kulture nulte kategorije u Hrvatskoj, Dioklecijanovom palačom, još nije dobio luksuzan hotel u kojem bi mogli spavati ne bogati, nego prosječni japanski turisti.

Zato smo se smjestili u hotel Marjan. Upitavši znojnog recepcionara koji bazdi po češnjaku imaju li sobna vrata kvaku i ključ ili se moraju samo zalupiti (Japancima je to jako važno jer se radije koriste magnetskim karticama, uobičajenim u modernim hotelima), recepcionar se izbezumio i rekao: 'Pa kakva su to glupa pitanja, pa neće valjda Sveti Duje zatvarati vrata za njima?!'
 

Hotel Marjan - Retro štih i smrdljive lignje koje Splićani ne bi jeli ni besplatno

On, siroče, ni ne zna da postoje i drukčija vrata. A onda večera. Sjećate se hotelskih restorana s početka 80-tih? Dajte, dajte, malo napregnite čula i pokušajte se sjetiti mirisa prženih lignji s pomfritom i tartarom na tanjuru s plavim obrubom.

Retro je u modi, slažem se, ali izlizane vilice i žlice i roze zavjese... Odite vrit! Lignje, naravno, nisu jadranske, nego tko zna otkud i još smrde po nafti. Jednom riječju – katastrofa!

A da još možete zamisliti kakav je to jaz u odnosu na Sloveniju gdje su spavali u luksuznim hotelima, na cestama sretali vozače koji ne trube i ne izlijeću pred bus s uzvikom 'J.... ti mater', uredna odmorišta sa sapunom i ubrusima u toaletu…

Ma ne brinite, ipak nisu pali u nesvijest kad je japanka istrčala iz toaleta na prijevoju Vratnik mokra jer ju je pošpricala voda iz wc školjke.

Vodič im je na graničnom prijelazu Rupe lijepo rekao da je Hrvatska egzotična te da se spreme na balkanske uvjete, ali, čovječe, samo da vidite cestu od Rijeke do Plitvica koja je u Lici između Otočca i nacionalnog parka popločana kockicama još od Austrougarske?!

Nakon otvaranja autoceste to će biti alternativna turistička cesta kroz liku. Nije li to smiješno?! Ma, znate što? Hrvatski turizam ponekad zaista spašavaju duhoviti turistički vodiči.
S dovoljno mašte Japanci će popušiti da su kockice ostavljene samo da bi oni mogli vidjeti kakve je ceste prije stoljeće i pol gradila Marija Terezija.

POREČ – MADE IN TAJVAN I RIJEKA IZBAČENA IZ PONUDE U JAPANU
Nakon Porečke glavne ulice, rimskog Dekumanusa s građevinama u venecijanskom i bizantskom stilu koje se jedva vide od štandova s uvoznim školjkama, drvenim rezbarijama i lažnim jantarom, Japanci su stekli prvi dojam o hrvatskim suvenirima.

 

Toalet u blizini Trogira na putu iz Plitivca za Split. Opet šuta. 'Vodič san, jel' to sada u Hrvatskoj moderno?'

Miš od ružičastog atlantskog puža s velikim Petrovim ušima koji drži zelenu drvenu tablicu s natpisom 'I love you'! Visina 5 centimetara. Cijena 50 kuna. 'Skupo', kaže gospođa Ayumi mužu i objašnjava vodiču: 'Znate, i mi imamo ovakve školjke.'

Ma hajde, Ayumi-san?! Pa to i jesu vaše školjke! Nabavljamo ih od Kineza koji su ih izronili 5 kilometara od japanskog akvatorija. Kravata, penkala, Tesla, dalmatineri i istarski kažuni ili dobro vino ovdje su još uvijek mit.

Govanca u pulskoj Areni već sam spomenuo. Samo da ih još točno lociram. Nalaze se kod sjevernog ulaza u Arenu. Nekad su to bila vrata smrti jer su kroz njih izlazili oni kojima je Cezar pokazao palcem prema dolje.

Danas tamo kakaju. Zato vas, dragi čitatelji, molim da se javite na forum i predložite novi naziv za ta vrata!

Kad smo već kod fekalija, idemo ravno u Rijeku.

Jedna od gradskih atrakcija su Stara vrata - popularni Rimski luk, nekadašnji glavni portal na ulazu u Pretorij, vojnu komandu iz razdoblja kasne antike. Majke mi moje, miris i izgled okoline isti su kao u slamovima na jugu New Delhija.

 

Vruje - Spektakularan vidik s intervencijama lokalnih umjetnika. Plave bačve i bijeli špareti na strmini

Sve je ispišano, fasada sa zidova otpada od vlage, na podu žbuka, razbijene boce pelinkovca, ljepilo kojim se netko sinoć nagongao i usred toga skupina Japanaca koja je upravo izašla na city tour iz Grand Hotela Bonavia s pet zvijezdica.

Zamolili su vodiča da ubuduće idu na neka čistija mjesta. Odlučili su od svoje agencije zatražiti da se Rijeka, inače grad prijatelj japanskog grada Kawasakija, u budućnosti izbaci iz itinerara. Riječani, jel vam žao? Pozdravite gradonačelnika!

Već sam spomenuo da su Plitvice besprijekorno čiste i svaka im čast za to, ali hrana i ponuda sadržaja u hotelima…

Grupe turista u Plitvicama borave obično dva dana.

Ujutro je razgledavanje jezera, a popodne ne znaju kuda bi od dosade? Ima li u grupi sklonih suicidu, sigurno će se ukokati jer u hotelima Jezero, Plitvice i Belevue osim kafića, saune i plesnog bara koji nikad ne radi nema apsolutno ništa.

Cure na recepciji hotela Jezero izuzetno se trude predlagati alternativne šetnje parkom ne bi li zabavile goste, no oni su dodatno iznervirani kad stignu iz restorana. Za večeru dolje serviraju mršavu pastrvu od 10 centimetara.

Iz ponude za doručak od prošle godine nestao je sir i vrhnje, a naresci su se sveli na tacnu bljedunjave šunkarice, purećih prsa i sira Podravca. Odvratno! Kao u školskoj menzi. Samo fale masne piroške. Znate koliko stoji noćenje s doručkom u hotelu Jezero? 790 kuna u srpnju i kolovozu.

 

Pa kaj se za tu cifru ne mogu platiti dalmatinski pršut i lička basa?! Ljudi, pa gdje ide ta lova?

Eh da, a janjetina u plitvičkom restoranu Poljana… Ha, ha! To je tek tragikomedija.

Vjerujte mi, provjerio sam tanjure svakog Japanca. Svi, doslovce svi su dobili kosti, kožu i tri dekagrama mesa.

Pitam se tko je dobio but?! Izraelci za susjednim stolom? Provjerio sam i kod njih. Nisu ni oni. Vjerojatno oni koji misle da su Hrvati najpametniji i da stranci ne znaju što je to janjetina. Dajte dečki, pa nije Lika centar svijeta!

Na kraju - touche! S mirisom janjetine s ražnja miješa se miris toaleta, mokraće i wc sanitara, tako da turisti ne znaju bi li prije uživali u autentičnom ambijentu ili frkali nosovima na smrad. Tako i treba, držimo ih na vagi, pretjerane emocije mogle bi im škoditi!

Netko će pomisliti da sam opsjednut fekalijama, ali nisam ja kriv što nam je to u domovini slaba točka. Do Splita treba barem jednom stati na pišanje! Molim čitatelje da predlože turističkim vodičima pristojno odmorište, makar i birtiju u kojoj iz dima ne vire mrgodne lokalne face u maskirnim prslucima.

 

Tko je odgovoran za neuklonjeno smeće? Halo!?! Pokrenite se. Japanci su naoružani s po dva fotića. Sve će pokazati u Japanu

Samo to. Autohtono hrvatsko je izvan svake nade. Ma čekaj, čekaj, stani malo! Kako sam glup! To je autohtono hrvatsko! Ne morate savjetovati. Problem je riješen.

Magistrala od Splita do Dubrovnika jedna je od najspektakularnijih turističkih cesta na svijetu. Pogledi na zaljeve u 500 metara dubokom ponoru i 1.700 metara visoke vrhunce Biokova iz Japanaca svako malo izvuku njihov poznati uzvik divljenja. Hrapavi 'Hooooo!'

Na putu do Dubrovnika svaki ispuca barem dva filma. Jedan je rezerviran za foto stop nad Vruljama - zaljevom na ulasku u Makarsku rivijeru. Na slikama se osim alepskog bora, bijelog krša, maslina i modrog beskraja obavezno nađe stari frižider i nekoliko bačava koje je netko bacio.

Hej, pa to su slike kojima bi turisti trebali kod kuće animirati druge da posjete našu zemlju! Gospon makarski ili pulski gradonačelnik! Dajte nazovite direktora čistoće neka kaže svojim dečkima maknu šparete i kakicu!

Pa nije to valjda toliko teško?! Ako ipak je, nema frke. Nazovite me u redakciju u Zagrebu, zatražit ću slobodan dan pa ću se zaletjeti s frendovima to sam pokupiti.