PETNAEST GODINA POSLIJE
"SRPSKA MORNARICA STIŽE U SPLITSKU LORU"(2)

Još nisu zaliječene ratne rane

http://www.slobodnadalmacija.hr/20060525/tribina01.asp

2006-05-25

U vašem cijenjenom listu objavljen je članak pod naslovom "Srpska mornarica stiže u splitsku Loru", koji je svojim sadržajem uzburkao širu javnost, a posebice su se uzbunili članovi Udruge dragovoljaca HRM-a, kojima je svaka pomisao na takva događanja ravna svetogrđu.
Isto tako krajnje iznenađenje i neslaganje su izrazili građani Splita kojima su stvari od prije petnaest godina još uvijek u živu sjećanju. Postavlja se pitanje: ima li ikakva smisla da brodovi te i takve mornarice koja se ponašala agresorski i koja je bojno djelovala između ostalog i po samom Splitu, dolaze u službeni i "prijateljski" posjet Splitu i Ratnoj luci Lora. Navodim neke od razloga radi čega građani Splita i Dalmacije ne bi željeli ove brodove u svojoj blizini:
Ove godine obilježavamo 15. godišnjicu protjerivanja jugomornarice iz ovih voda, koja se u vrijeme Domovinskog rata stavila u službu agresora i vršila bojna djelovanja s mora. Cilj tih djelovanja bilo je blokada hrvatskih luka, narušavanje infrastrukture na obali i zaleđu i usložavanje životnih prilika stanovništvu Dalmacije do granice preživljavanja. Takva djelovanja naravno nisu mogla ostati bez posljedica i žrtava među stanovništvom i braniteljima, te devastacije infrastrukture i spomeničke baštine.
Nitko od čelnika te mornarice nije odgovarao pred sudom za ratne zločine osim admirala Jokića koji je zbog planiranja i komandiranja napadima na Dubrovnik osuđen nagodbom. Ostali njihovi oficiri iz sastava JRM-a su vrlo brzo oslobođeni. HRM, koja se ustrojila, uspjela je u najkraćem roku uz velike žrtve i naprezanja pobijediti tu mornaricu u boju u srednjodalmatinskom području od 14. do 16. studenoga 1991. godine i ispratiti je s ovih područja kako i dolikuje — topovskim salvama. Treba li napominjati da su gotovo svi članovi iz institucija Udruge dragovoljaca HRM-a tada bili na svojim borbenim mjestima.
Ni danas nam nisu zaliječene rane zbog gubitka naših suboraca. Nismo od onih koji formaliziraju takve zadaće, ti su ljudi bili dio nas. Tko može prežaliti mladost koja je položila živote na oltar domovine: Joška Vranića, Igora Bušelića, Miodraga Perkušića, Joška Stanića, Perletu, Jurišina ... i mnoge druge. O tome kako su se osjećale i to podnijele njihove majke: Kata, Dragica, Marija, supruge: Slavica, Romi, Mirjana ..., očevi, braća, rodbina? I danas su svakodnevno s njima na groblju. Imamo li pravo dopuštajući dolazak brodovima koji su pucali na njih podsjećati ih na izvore njihove boli?
Osim toga, treba imati na umu da još uvijek nije završen proces sukcesije vojne imovine bivše Jugoslavije.
I na kraju jedan tehnički detalj. Najveći broj brodova bivše JRM, sada "srpskocrnogorske RM" građen je u hrvatskim brodogradilištima. RM SiCG nije u međuvremenu nabavila niti jedan novi brod.

Stjepan BERNADIĆ, Split