|
Dobri General Gotovina
Branko Mijić
Novi List
Preuzeto sa:
http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28602863285C2863285A28582858285C286328932893286328632861285D285D2859285A28632863286328582863Z
Ovo je sramota, to su barbari, vandali vam rade
tako. Oni koji su plaćeni i ratuju po ratnom
plijenu! – urlik bijesnoga generala Ante Gotovine, s
dosada nepoznatog VHS zapisa 6. kolovoza 1995.
godine u tek oslobođenom Kninu, pred najvišim vojnim
dužnosnicima HV-a i HVO-a, ponovo je pobudio nadu da
će i Carla del Ponte shvatiti kako se radi o heroju,
a ne zločincu.
No ono što je iz našeg rakursa neprijeporno,
možda je za hašku gospodaricu potpuno nebitno. Prije
svega, kako to da se kaseta pojavljuje tek sada,
gotovo 10 godina nakon inkriminiranih zbivanja za
koje se tereti general Gotovina i zbog kojih je u
bijegu? Izvjesno, tog dana u Kninu skup najviših
časnika mogla je snimiti samo djelatna vojna osoba,
pa je vrpca na koncu mogla završiti jedino u nekom
od najpovjerljivijih odjela MORH-a. Naravno, ukoliko
su otklonjene sve sumnje oko autentičnosti snimke,
odnosno da se ne radi o autorskoj školi koja je
svojedobno potpisala famozni uradak o generalu
Špegelju. Ali, zašto bi Ministarstvo obrane krilo
potencijalni dokaz koji ide u prilog generalu
Gotovini sve ove godine i od tužitelja (teško je
povjerovati kako će ovaj zapis iznenaditi Carlu del
Ponte) i branitelja, koji tvrde da su znali i za ovu
i neke druge zapise koji mu idu u prilog i koji su
također nestali? I što to može i kako nestati iz
MORH-a, slučajno ili namjerno?
Gotovinina na filmskoj traci zabilježena
eksplozija pred najvišim vojnim činovima čije su
glave pognute od srama, a pogledi u strahu bježe u
stranu, svjedoči o tome da je na terenu on bio
glavni autoritet. To nikada nije ni bilo sporno, jer
su upravo sve iznimno teške i krvave pripremne
akcije od presudne važnosti za uspješnost Oluje
njemu povjerene, kao i samo oslobađanje Knina, te
munjeviti prodor sve do nadomak Banje Luke. Iako su
njegove riječi o vandalima i barbarima izravno
priznanje o počinjenim zločinima, njegovo emotivno
stanje svjedoči kako ih on osobno nije zapovjedio. U
suprotnom, sasvim sigurno ne bi tako reagirao – ako
već ne bi slavio, makar bi šutio.
Gotovina je jedan od onih generala koji su
nastali po Napoleonovoj formuli kako svaki redov
nosi maršalsku palicu u svojoj torbi i koji zna što
razlikuje vojsku od rulje. Njegov bijes razumljiv je
ne samo zbog kaosa koji je najopasniji u ratu koji
još nije završen i može promijeniti njegov ishod,
već i stoga što ubojstva nenaoružanih staraca, palež
i pljačka bacaju ljagu i na njegovu vojnu pobjedu.
Umjesto da se o njegovoj ratnoj strategiji i taktici
raspravlja na prestižnim vojnim akademijama, past će
u zaborav. Umjesto da se o njemu govori kao o
vojskovođi, svijetu će u pameti ostati njegova slika
s potjernice.
I zašto su onda »nestajali« pojedini dokazi
koji, kao ovaj, Gotovini idu u prilog? Zašto državni
vrh nije poslušao generala i »vandale i barbare« iz
svih hrvatskih Varivoda izveo pred sud i
procesuirao? Zašto je politički Zagreb nojevski
zabio glavu u pijesak i uvjeravao naciju kako se u
»obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini«, odnosno
da je u njemu sve dopušteno? Zašto je od Blaškića do
»šestorke« pognute glave isporučivao hrvatske
generale Haagu? Zato što su neke nedodirljive glave,
osim o vojnoj pobjedi, zaista snivale o etnički
čistim teritorijima nakon završetka rata?
Stoga i nakon filma o »dobrom generalu Gotovini«
nema mjesta pasijanskoj euforiji. Na potezu je Carla
del Ponte koja će nam uskoro reći ima li za sve nas
nade ili će na kraju balade od svega ostati tek
»seks, laži i videovrpce«.
|
