ZAGREB – Dosadašnji tijek kampanje za izbor predsjednika Republike i njegove značajke, analizirao je za Vjesnik dr. Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu
• Koje su glavne značajke kampanje?
- Postoji neravnoteža između dvaju glavnih takmaca i ostalih kandidata. Bez obzira na mnogo kakofonije i žestokih riječi iz tabora marginalnih kandidata, moj je dojam da unatoč značajnoj medijskoj pozornosti koju dobivaju nisu uspjeli privući veću pozornost niti su uspjeli izazvati neku polemiku.
Usredotočio bih se na obilježja kampanje dvaju glavnih kandidata. Na razini programskih obilježja u mnogim bitnim pitanjima među njima nema velike razlike. Ima polemika na razini osobnih uvreda ili komentara. Nema bitnih političkih razlika u odnosu prema onom bitnom: približavanju Europskoj uniji i suradnji s Haaškim sudom. Ni Jadranka Kosor niti Stipe Mesić bitno se ne razlikuju. Kosor nastoji zadovoljiti desniji spektar birača, ali ona nije u situaciji to napraviti. Postoje i njezini pokušaji da izazove polemiku na nekim pitanjima,
• Mislite na Družbu Adriju i pobačaj?
- Što se tiče Družbe Adrije očito je da je zaštita okoliša u Hrvatskoj nepokriven politički segment. Čini mi se da je to bio pokušaj Kosor da se postigne dvoje: da se iskoristi potencijal koji postoji i koji je većinski prisutan u biračkom tijelu kada je riječ o zaštiti okoliša, a u slučaju Družbe Adrije je vrlo vjerojatno velika većina protiv toga, te da se Mesića prokaže kao zagovornika toga i da se potakne distanciranje nekih birača od Mesića zato što je percipiran kao glavni zagovornik tog projekta.
Unositi temu pobačaja u ovom trenutku i rješavati je referendumom moglo bi, bojim se, potaknuti dugotrajne i nepovratne rascjepe u hrvatskom društvu koje dosad nismo imali. Svaki pokušaj da suveren, a to je narod, to pitanje riješi referendumom ne može pogoditi finese tog problema, a nužno radikalizira stvari u društvu. Dvojbeno je i bi li politiziranje tog pitanja Kosor išlo u prilog.
• Prema anketama, svi kandidati dobivaju postotke koje su dobivali i prije početka kampanje. Znači li to da su pozicije na neki način cementirane ili nitko ne uspijeva voditi kampanju kojom bi se nametnuo, odnosno kojom bi smanjio postotak?
- Trebalo bi pažljivo proučiti sve ankete i vidjeti njihovu metodologiju. Postoji i velika mogućnost pogreške iz statističkih razloga, jer se radi na malim uzorcima. Često je riječ o telefonskim anketama u kojima desni kandidati, ili barem jedan profil desnih kandidata, slabije prolazi, jer računa na ruralno stanovništvo, a njega je teže zahvatiti.
Osamdesetak posto onih koji će izaći na izbore već je odlučilo za koga će glasovati. Borba se vodi za dvadesetak posto neodlučnih i deset do 15 posto onih koje se pokušava privući da izađu na izbore. Moramo se bojati da će i zbog blagdana stopa sudjelovanja na izborima biti jedna od najnižih. Bude li odziv iznad 60 posto to će biti dobro.
• U kampanji dominiraju teme koje nisu strogo političke - datum izbora, financiranje kampanje, broj marginalnih kandidata. Odvlači li se time pozornost s bitnoga?
- To je rezultat trenutačna stanja hrvatske politike. Mislim da dio desnih kandidata, poput Pašalića ili Ćesića Rojsa, nastoje politizirati odnose s Haaškim sudom, pitanje Gotovine, ali zasad neuspješno. Unutar političke elite stvorio se konsenzus o nužnosti ulaska u EU i odatle nužnosti suradnje s Haagom. U toj smo kampanji suočeni s fenomenom da cijeli lijevi centar i ljevica nemaju svog kandidata, nego su se sporazumjeli da u situaciji nakon pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima stanu iza Mesića kojega je teško jednoznačno smjestiti unutar političkog prostora. Trenutačno centar i ljevica nemaju načina artikulirati svoje programske ciljeve nego se taktički svrstavaju iza Mesića kao najizglednijeg kandidata koji može pobijediti HDZ, odnosno ostati vrsta brane HDZ-u.
Pokazuje se da hrvatski politički život nije u stanju tematizirati neke bitne političke teme. Predsjednik Republike doista nije netko tko bi trebao formulirati ekonomsku politiku, ali mnoga pitanja o približavanju EU su izvan obzora predsjedničkih kandidata i njihovih stožera.
• Koliko su biračima uopće važni programi i koliko su važni kandidatima, jer često raspravljaju o temama koje nisu u ovlasti predsjednika?
- Rekao bih da je riječ o dosta složenom mehanizmu definiranja medijskog dnevnog reda. Biračima su važni i ličnost političara i kako izgledaju, komuniciraju, ali su važna i neka pitanja poput moralnosti ili socijalne pravednosti. Dosadašnja kampanja nije na pravi način uspjela odgovoriti na važna pitanja i djelomice je doista pozornost skrenula na sporedne kolosijeke.
• Najzanimljiviji dio medijskog praćenja trebala su biti sučeljavanja Stjepana Mesića i Jadranke Kosor. Bi li sučeljavanje glavnih kandidata trebalo drukčije urediti, možda prema uzoru na SAD?
- Nismo u poziciji američkog dvostranačkog sustava. Pravila medijskog praćenja kampanje izraz su toga da politička elita nije znala kako riješiti problem. To bi se dalo jednostavno riješiti. Moglo bi se obavezati neko državno tijelo ili nezavisna agencija koja bi provela istraživanje potpore, i na temelju tog pokazatelja prva tri kandidata »pripustila« u odgovarajuće emisije na televiziji. Trebalo bi povećati i broj potpisa koje kandidati moraju podnijeti i promijeniti i pravila medijskog praćenja.
Kakofonija onemogućuje ljude da izaberu informacije. Treba zajamčiti minimalnu prezentaciju svim kandidatima, a urednicima omogućiti da glavne kandidate pozovu u odgovarajuće emisije.

Tihomir Ponoš