Cementare

VINKO JANJAK, PREDSJEDNIK UPRAVE DALMACIJACEMENTA,
JEDNOG OD RIJETKIH VELIKIH PODUZEĆA NA PROSTORU ŽUPANIJE
KOJE POSLUJE DOBRO

Do kraja života ispričavat ću se
zbog izlijevanja mazuta u Jadro

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/nd20020419/nedjeljna02.htm

Da radim na ovome mjestu još sto godina, toliko bih se godina morao ispričavati za Jadro. To je pitanje koje se tiče svih nas, pa i mene osobno, jer i sam živim u Splitu. Nakon te tragedije investirali smo velike novce u "10. kolovoz" kako se ovakva situacija ne bi ponovila. Nakon nesreće očistili smo rijeku, izvadili smo sve bicikle, automobile, stare kauče i za to čišćenje platio sam 3,6 milijuna kuna. Investirali smo i nastavit ćemo investirati kako bismo se osigurali da se ovakve stvari ne mogu više događati. I nakon što promijenimo sve filtere nastavit ćemo naš ekološki program koji smo zacrtali dovršiti do 2004. godine i tako ispuniti Vladine ekološke standarde

Možete li se sjetiti kada ste o poduzeću Dalmacijacement čuli informaciju bez negativnoga predznaka. Teško, jer Dalmacijacement je zagađivač koji još uvijek nije do kraja obnovio svoje pogone, a u pamćenju će nam još dugo ostati i crna mrlja na rijeci koja Split opskrbljuje pitkom vodom. Izlijevanje mazuta u Jadro definitvno je zapečatilo imidž ove tvrtke u splitskome bazenu. A riječ je zapravo o vrlo uspješnome poduzeću. Poduzeću koje je kupljeno, restrukturirano i danas izuzetno uspješno radi, zapošljava gotovo osam stotina ljudi i od njega, kako nam tvrdi naš sugovornik, predsjednik uprave Dalmacijacementa Vinko Janjak živi još dvadesetak tisuća ljudi. Upravo te brojke koje govore o pozitivnome poslovanju povod su razgovoru kojem svrha nije stvaranje bolje slike DC-a u javnosti i izgradnja imidž njegova direktora. Cilj nam je predstaviti jedno od rijetkih velikih poduzeća u okolici Splita koje posluje dobro. Toliko dobro da može pomagati i drugima.
- Kako posluje Dalmacijacement?
Maksimalni kapaciteti Dalmacijacementa su 2,2 milijuna tona godišnje, a mi ćemo ove godine proizvesti 2 milijuna tona. Držimo više od 44 posto hrvatskoga tržišta, što nam je veoma važno jer je to naša baza i jedan smo od najvećih trgovaca u Bosni i Hercegovini, gdje izvozimo 460 tisuća tona godišnje. Dalmacijacement je u protekle dvije godine dobio i sve potrebne certifikate kako bi mogao izvoziti u sve zemlje svijeta. Dobili smo i ISO 9002 certifikat koji je osnova za dobivanje svih drugih certifikata. Izvozimo u SAD, Englesku, Portugal, Španjolsku, Italiju, Izrael, Albaniju, Egipt i mnoge druge zemlje. Ako isključimo BiH, udio izvoza penje se do 800-900 tisuća tona cementa godišnje. Prošla je godina bila najbolja u poslovanju Dalmacijacement u dugom nizu godina prije toga.

- Koliki ste profit ostvarili?
Mislim da nije razborito iznositi konkretne brojke, ali mogu reći da smo imali izvrsnu godinu.
- Jeste li ostvarili profit?
Bili smo u plusu. Ako govorite o profitu, ljudi vas krivo razumiju.
- Vi ste tu da napravite profit za vlasnike Dalmacijacementa.
To svi ne razumiju. Za nas je jako važno investirati u ljude i u opremu. Jako smo zadovoljni s činjenicom da smo potpisali kolektivni ugovoru sa sindikatom. Ove godine već smo povisili plaće za 6 posto, a naši radnici svake godine dobiju 13 plaća. Naši su ljudi također vrlo dobro osigurani, a prosječna se plaća kreće oko 6 tisuća kuna. Naša je filozofija da je potrebno dijeliti s radnicima kada su godine dobre. Mislim da u poduzeću vlada izuzetno dobra atmosfera, ljudi su talentirani, naporno rade, ali i dobro su nagrađeni za svoje rezultate. Osjećam da imam dobar tim oko sebe. Ne samo menagement, već i ostale radnike na svim nivoima. Želimo ljudima dati pristojne plaće i zajedno s njima ostvarivati profit. Trošimo i stotine tisuća kuna na uređenje okoliša, na tratine, stabla…

Prašine neće biti

- To neće smanjiti prašinu na okolnim krovovima.
Nedavno smo instalirali novi filter u Svetom Jurju koji pokazuje izvanredne rezultate. Rezulatate koji su među najboljima, ako ne i najbolji u Europi. Isti takav filter bit će ugrađen i u tvornici u Svetome Kaji. Velika je razlika između filtera koje smo do sada koristili i novih filtera jer novi filteri ne ovise o stabilnome napajanju električnom energijom. To nam je veoma važno jer je kvaliteta struje koja dolazi do naših uređaja iznimno loša.
- Jesu li filteri jedini krivci za zagađenje okoliša?
I nakon što promijenimo sve filtere nastavit ćemo naš ekološki program koji smo zacrtali dovršiti do 2004. godine.
- U kakvom je stanju Readymix grupa zatekla Dalmacijacement prije pet godina?
- Situacija 1997. godine nije bila obećavajuća. Proizvodnja je tada iznosila manje od 600 tisuća tona godišnje, a u poduzeće se jako malo ulagalo u godinama prije toga. Kada smo stigli, srušili smo sve stare zgrade i počeli obnavljati proizvodnju. Tvornica sv.Juraj tada uopće nije radila. Proizvodnja je u protekle četiri godine narasla na 2 milijuna tona godišnje, što je posljedica golemih investicija u proizvodnju, filtere...
- Koliko je RMC do sada investirao u Dalmacijacement?
Do sada je uloženo između 300 i 350 milijuna eura. Samo ove godine investirat ćemo dodatnih 45-50 milijuna eura.
- Kada očekujete vratiti toliku investiciju?
Kada smo kupovali kompaniju želja nam je bila razviti je i omogućiti RMC-u stabilnu opskrbu cementom. RMC je najveći proizvođač betona u svijetu što znači da je i najveći potrošač cementa. Za nas je bilo iznimno važno povećati proizvodnju i uvesti kontrolu troškova. Prošle smo godine počeli stvarati profit i na taj način ćemo vratiti investiciju. Velik dio sredstava plaćamo i lokalnoj zajednici, Splitu, Solinu i Kaštelima. Da nema nas, vjerojatno ne bi plovila ni Splitska plovidba, mi držimo devedeset posto prometa u luci Split, koristimo Hrvatske željeznice za prijevoz cementa od Splita prema Zagrebu i mi smo njihov najveći potrošač. Za nas rade i brojni drugi kooperanti koji žive od DC-a.
- Preko Dalmacijacementa RMC je poslovanje proširio i na Crnu Goru.
U Crnoj Gori povećali smo tržište s pet na sedamdeset i pet tisuća tona godišnje otkako sma ja došao na čelo DC-a. Do tamo prevozimo cement brodovima i prodajemo ga na njihovom tržištu.
- Kakva će biti ova poslovna godina?
Veoma osjećamo promjene cijene nafte na tržištu. Ako cijene nafte ne budu previše oscilirale, i ova će godina biti izuzetno dobra.

Želimo pomoći svima

- DC je stabiliziran. Što dalje?
Nastavit ćemo s modernizacijom dok program ne bude gotov. Imamo smjernice hrvatske Vlade koje moramo ispuniti i prema tom programu ćemo usmjeriti modernizaciju. Taj zadatak ćemo zaključiti 2004. godine. Nastavit ćemo modernizaciju proizvodnje u tvornici Sv. Juraj, a još nismo odlučili što ćemo s tvornicom 10. kolovoz. Ili ćemo je modernizirati ili ćemo je zatvoriti. Odluku moramo donijeti vrlo brzo jer do 2004. godine moramo ispuniti vladine ekološke standarde. Nadam se da ćemo snažnom prisutnošću na hrvatskome tržištu i nastavkom uspješnog izvoza osigurati tržište i za ovu tvornicu. Ako se ne odlučimo za modernizaciju 10. kolovoza nastavit ćemo modernizaciju u Sv. Jurju, a možda i ponešto povećati njegove kapacitete. O nama, prema našim procjenama, ovisi 20 tisuća ljudi u ovome kraju. Moja je politika da se u ovoj regiji nabavi sve što nam je potrebno i da se svi kooperanti, ukoliko je to moguće koriste iz ovoga kraja. Želimo pomoći Split, Solin, Kaštela i Klis. Sponzoriramo brojne klubove s 2-3 milijuna kuna godišnje i redovito sudjelujemo u donacijama za splitsku bolnicu.
- Biste li to radili i da proizvodite cvijeće?
Da, da vodim zdrav biznis koji proizvodi profit, želio bih dijeliti sa zajednicom. Želimo pomoći klubovima, brinuti o mladima, želimo da svi od nas imaju koristi. Među ostalim kumovi smo dvjema solinskim školama koje su uspjele ponijeti eko-zastavu u Solinu i u Svetom Kaji. Učenici osmišljavaju projekte, a mi im pomažemo financijski.
- Ova se industrija bazira na sirovom materijalu koji dobivate iz obližnjih rudnika. Ima li dovoljno zaliha tog materijala?
Osigurani smo za desetke godina. Mi kupujemo zemlju i nakon toga dobivamo koncesiju za vađenje rude. Imamo dobar sirovi materijal, ali dosta ulažemo i u naše rudnike. Jučer sam potpisao ugovor od deset milijuna kuna za novu opremu za rudnik u kojem radi stotinjak ljudi.
- Na brdu iz kojeg vadite rudu ostaje, međutim, golema bijela rupa.
Zbog toga smo počeli zatrpavati iskop zemljom na kojoj potom sadimo stabla i travu kako bismo vratili brdo u prijašnje stanje. S tim smo programom tek nedavno započeli. Na dijelu nekadašnjeg iskopa čak smo sagradili dva dječja igrališta. Do sada smo na toj nasutoj zemlji sadili borove, ali ubuduće namjeravamo saditi masline u suradnji s lokalnim maslinarima, a u tome namjeravamo angažirati i škole.
- Dalmacijacement je ipak zagađivač...
Najveći park u Splitu nalazi se u krugu naše tvornice. Ovaj park ima 14 tisuća četvornih metara, a park Emanuela Vidovića u Splitu koji je najveći ima 8 tisuća četvornih metara. Na svemu tome rade vanjske tvrtke koje na tom poslu stalno zapošljavaju dio svojih radnika.
- Split dakle ima klasične rudare.
Ne, to su površinski kopovi. Sve se događa na dnevnome svjetlu.

Jadro se neće ponoviti

- Unatoč svim naporima da se svidite javnosti ipak vam se dogodio Jadro i sve vratio na početak.
- Da radim na ovome mjestu još sto godina toliko bih se godina morao ispričavati za Jadro. To je pitanje koje se tiče svih u Splitu, a tiče se i mene osobno jer i sam živim u Splitu. Nakon te tragedije investirali smo velike novce u 10. kolovoz kako se ovakva situacija ne bi ponovila. Ova je investicija sada okončana i sada očekujemo ispektore da dođu vidjeti što smo uradili.
- Osjećate li se osobno odgovorni za ekološku katastrofu koja se dogodila?
- Kao menadžer 770 ljudi ne mogu cijelo vrijeme znati da netko griješi. Nakon nesreće smo očistili rijeku koja je sada čišća negoli je bila prije. Izvadio sam sve bicikle, automobile, stare kauče i sve ostalo iz rijeke i za to čišćenje platio sam 3,6 milijuna kuna.

- Nije mi vas žao.
Znam, nije nikome. To je dio moga današnjeg dana, ali mi je lakše kada to podijelim s vama. Uradili smo što se od nas očekivalo. Održali smo obećanje gradonačelniku Solina, što je za mene iznimno važno. Za vrijeme krize ostvarili smo iznimnu suradnju. Mnogi ljudi iz RMC-a odlučili su na isti se način nositi sa sličnim kriznim situacijama. Svi koji su sudjelovali u rješavanju ovoga problema ponijeli su se vrlo profesionalno.
- Je li vas frustrirao ovaj incident do kojeg je došlo uslijed ljudske greške nakon što ste toliko investirali u Dalmacijacement?
Ne, nije frustrirajuće, ali bio sam iznimno žalostan. Bilo mi je žao čovjeka koji je napravio tu grešku. Priznali smo da je grešku napravio naš radnik i sanirali štetu. Investirali smo i nastavit ćemo investirati kako bismo se osigurali da se ovakve stvari ne mogu više događati.
- Što se dogodilo s čovjekom koji je napravio grešku?
Dobio je otkaz. Mi kažnjavamo kada je to potrebno i nagrađujemo kada netko pokaže iznimne rezultate.
- Imate hrvatsko ime i prezime, a govorite samo norveški i engleski. Odakle ste?
Moje ime je Vinko i na to ime sam veoma ponosan jer sam ga dobio prema svojemu ocu koji je Hrvat rođen u mjestu Katuni-Kreševo. Volim reći da sam 51 posto Hrvat, a 49 posto Norvežanin jer je moja majka Norvežanka. Rođen sam u Norveškoj.

Učim hrvatski

- Kada ste prvi put došli u Hrvatsku?
Prvi put sam stigao u Split vlakom kada mi je bilo 15 godina vidjeti obitelj s očeve strane. Ponovno sam došao kada sam imao 18 godina i opet kada sam imao 21. godinu. Poslije toga nisam bio u Splitu sve dok se nisam zaposlio u Dalmacijacementu. Jako puno sam putovao po svijetu baveći se cementnim biznisom. Bio sam u Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Norveškoj, Švedskoj...Puno sam putovao i prije deset godina napustio sam cementnu industriju i otišao u sasvim drukčiji posao kao generalni direktor.
- Zašto ste se vratili?
Dobio sam telefonski poziv koji nisam mogao odbiti. U RMC-u su se sjetili da više nisam u cementnoj industriji i kao Hrvatu mi ponudili da vodim njihov posao u Hrvatskoj. Iako sam vodio kompaniju koja je jako dobro poslovala, sagradio novu kuću i živio kako se samo poželjeti može, prihvatio sam ponudu.
- Zašto?
Svidjela mi se ideja da živim u Hrvatskoj, gdje i danas živi obitelj mojega oca. Želio sam pokušati nešto uraditi za hrvatski narod i to me ispunjava zadovoljstvom. Sa mnom je stigla supruga, imamo stan u Splitu i za sada smo tu.
- Ovaj intervju vodimo na engleskom. Još niste stigli naučiti jezik?
Učim, dosta razumijem, ali gramatika mi je jako teška. Imam svoju profesoricu na Prokurativama, ali ona čitavo vrijeme pita: Gdje ste, Vinko? Nemam dovoljno vremena za učenje jezika.
- Hoćete li nakon što odete u mirovinu ostati živjeti u Hrvatskoj ili ćete se vratiti u Norvešku?
- To je još uvijek otvoreno pitanje. Ovdje mi se izuzetno sviđa. Jako puno šetam po Žnjanu, Marjanu, a jako volim šetati i po okolnim planinama. Vidjet ćemo.

2003-02-04